Psi su zaista super ali su poprilično smotani i neuredni te apsolutno nesvjesni zbrke koju unose u naš životni prostor.
Pritom ne mislim da sve one uništene stvari koje su otišle u nepovrat nakon što ih je dohvatilo moje ludo štene, svega nekoliko mjeseci staro i teško isto toliko malo kilograma. Pozdravila sam se s pojedenim tepihom, cipelama, naučila sam gletati zidove, pokrpati posteljinu, nositi rasparene čarape…
Ne, govorim o stvarima koje su preživjele te prve mjesece ali recimo da su – izgubile svoj sjaj u daljnjem suživotu sa psom.
Nakon dvije godine kada smo se stabilizirale a Buba više nije imala ubojiti instinkt prema stvarima po kući, krenula sam u ušminkavanje stana i bacila se u trošak.
Iako sam praktična i donekle razumna osoba a urednost mi je izuzetno bitna, ipak sam učinila neke ustupke u ime estetike. Naivno misleći kako je Buba sad odrasli i odgojen pas a svu energiju ispuca vani pa doma uglavnom – spava. What a mistake-a to make-a!
Prvi na shopping listi je bio kauč jer su rupe (koje je napravilo moje maleno bezazleno štene) na ovom postojećem prijetile da jednog dana završim na podu. A uostalom kauč je i Bubino omiljeno mjesto za izležavanje.
Na novi kauč sam potrošila malo bogatstvo ali vrijedilo je jer izgledao je zaista fenomenalno u prostoru. Nakon opreznog njuškanja i upoznavanja s novim predmetom u stanu, Buba se ležerno uvalila i ostala na njemu. Prve tjedne provela sam svakodnevno protresajući jastuke istovremeno se tješeći kako su pseće dlake naši sustanari.
Problem je nastao kada je Buba svoj Kong napunjen keksićima i kikiriki maslacom donijela na svoje omiljeno mjesto, moj novi lijepi kauč i – vjerojatno se satima valjala i slasno mljackala dok mene nije bilo doma. Prizor koji sam zatekla bio je poražavajući. Buba izvaljena među jastucima na koje su se zalijepile sve njene dlake u kombinaciji sa sasušenim mrljama od kiririki maslaca. Tada sam shvatila da je vrijeme da uložim u prekrivač za kauč.
Prvo sam stavila onaj klasični Ikea prekrivač preko cijelog kauča ali uvijek je bio zgužvan i ponovno pun dlaka a cijela soba je izgledala neugledno jer se kauč ustvari nije niti vidio ispod te ogromne plahte. Uz to, Buba je i dalje cijeli kauč smatrala apsolutno svojim mjestom pa bi ja tako najčešće završila sjedeći stisnuta u kutu. Koliko god voljela svog psa kojeg smatram punopravnim članom naše male obitelji, došlo je krajnje vrijeme da preuzmem kontrolu nad mojim stvarima u našem domu.
Profesor Baltazar 😊 je mislio, mislio i – smislio!
Dvije njuške prostirka za kauč mi je omogućila da ponovno imam svoj lijepi kauč čak i dok se Buba lijeno izležava na svojem omiljenom mjestu.
Dimenzije prekrivača prilagođene veličini psa, gore mekano da joj bude udobno a ispod vodonepromočiv materijal koji će zaustaviti sve eventualne mokre nezgode koje se svima događaju. Jer uvijek ostane nekog zaostalog blata među šapicama ili kad mokra izleti iz kupaone prije nego što ju stignem obrisati. A i Kong je i dalje njena omiljena poslastica na kauču. Prilikom odabira materijala nije bilo kompromisa, osim udobnosti i izdržljivosti, mora biti perivo u perilici. Jer psi su ipak i unatoč svom našem trudu – mali smrdljivci koje volimo ali ipak – nisu baš najčišća stvorenja. Priznajmo!
A kako ne bi sve bilo obično, ravno i dosadno (ima tu i ponešto sebičnih razloga), stavili smo jastuk na rub prekrivača. Osim što pas može nasloniti glavu, jastuk djeluje kao nevidljivi neprobojni zid koji zadržava psa da se ne širi po cijelom kauču. Sada je njegovo mjesto jedan DIO a ne više cijeli kauč. Punjenje jastuka je također prilagođeno svim gore navedenim higijenskim potrebama te je vodonepropusno, ne upija vlagu niti mirise a cijeli jastuk se također može prati u perilici rublja.
