Kad maleno štene dođe u novi dom, pred njegovim ljudima predstoji nekoliko zaista izazovnih mjeseci u kojima će se testirati njihova upornost, izdržljivost i živci. Čak i obična šetnja kvartom nije nimalo obična jer štene je znatiželjno i gori od želje da sve upozna i isproba. Nažalost to često uključuje smrdljive otpatke koje će svaki normalan štenac pokušati utrpati u usta. A vaše glasnice će se dobro pročistiti kada krenete vikati FUJ TO ili NEEEE.
Svaki pas je poseban ali ipak velikoj većini njih nešto je zajedničko. Veliki su žiceri i proždrljivci koji vješto manipuliraju našom grižnjom savjesti dok nas gledaju molećivim pogledom najjadnijeg izgladnjelog pseta a štenci su uz sve to i nevjerojatno znatiželjni. Jer sve je novo i miomirisno a kako saznati nešto ako to ne utrpaš u usta i isprobaš? Kombinacija svega navedenog – nakon šetnje kvartom osjećat ćete se kao da ste odradili bootcamp trening američkih marinaca. Ali ne brinite, brzo ćete svladati potrebne vještine i nabiti formu.
U jedno možete biti sigurni, susjedi će vas defintivno primjetiti.
Buba je od prvog dana bila izuzetno znatiželjan i veseli pas, svima je prilazila a ja sam se saplitala o vlastite noge pokušavajući držati korak s njom. I naivno sam mislila da mora upoznati okolicu pouzdajući će u dobru sreću i njenu pamet. Oh kako ludo i nepromišljeno od mene. Ali u svoju obranu mogu reći da mi je Buba ipak prvi pas u životu pa sam i ja morala štošta naučiti uz nju. I tako sam ju puštala da nesmetano njuška što nije dugo trajalo. Jer ubrzo je skužila da se u travi nude razne poslastice. Kosti, odbačeni burek iz lokalne trovačnice, otvorene konzervice mačje hrane, komadi starog kruha…. nikad prije nisam primjećivala koliko nam je grad ustvari prljav i što sve ljudi bacaju na ono malo travnatih površina u gradu.
UPOTRIJEBITE NAREDBU KOJA FUNKCIONIRA
E tada je krenula faza FUJTO!!!! NEEEEE! BUBAAAA NEEEE FUJ TOOOO!!! Ali nije dovoljno biti glasan, trebaš imati brze reflekse i sve to viknuti u pravo vrijeme, dok je smrdljivi zalogajčić na pola puta do psećih usta. A i tada nije zagarantirano da te pas ne izignorira. Slastan zalogaj je ipak slađi i draži od možebitne kazne. Stoga moraš upotrijebiti ton i naredbu koji su rezervirani samo za izričitu zabranu a koja psu ne ostavlja nimalo sumnje da je to nešto stvarno fuj i ne. Prvih nekoliko puta vjerojatno ćete biti bojažljivi i nježni, možda čak malo i u nelagodi od začuđenih pogleda prolaznika ali ne brinite, nitko normalan ne misli da maltretirate psa. Uostalom, bitno vam je da vam se pas ne otruje, zar ne?
A na cesti se zaista mogu pronaći svakakve gadosti koje sam svojedobno redovito čupala iz usta svojeg šteneta. Vrhunac je bila polovica sirovog pileta sumnjive sive boje i smrada najgoreg poljskog wc-a. Ali uspjela sam, iščupala sam to jadno smrdljivo pile nakon čega sam pokušala svoju vlastitu ruku držati što dalje od sebe same dok je Buba pokunjeno klipsala iza mene do doma. Idućih sat vremena naizmjence sam ribala i dezinficirala svoju ruku i njena usta pokušavajući ostati prisebna. Ali već u sljedećoj šetnji cijeli proces njuškanja, grabljenja i mojeg deranja se ponavljao. Sve dok nisam uspjela pronaći sistem kako tome stati na kraj.
PROMIJENITE FOKUS PSA
Imala sam sreću jer Buba je luda za jurnjavom i lopticama tako da umjesto da držim lopticu u džepu dok ne dođemo do livade, dala sam joj da lopticu nosi u zubima. Njoj je loptica ultimativna sreća, najvažnija stvar na svijetu i ljubav najveća. Čak i veća od komada suhog kruha kojeg bi možda uspjela smazati. Na taj način uspjela sam prebaciti njen fokus i dobiti psa koji uredno hoda na lajni bez sakupljanja smeća putem. Doduše i dalje me je vukla ali barem više nije žderala ostatke po cesti.
E sad, osim pluseva postoje i minusi takve šetnje ali tako je sa svime u životu a mi sami odabiremo što nam je važno. Ja sam ipak htjela odviknuti psa od rovarenja kako bi izbjegla proljev i nedajbože trovanje jer nažalost ima svega.
Minus takve šetnje s lopticom u ustima je taj što je loptica okrugla. A pas ipak tu i tamo zastane da ponjuši nešto i onda normalno, ispusti lopticu. Koja se otkotrlja. U pravilu ispod nečega. Nisam jednom klečala nasred ceste pokušavajući dohvatiti lopticu ispod pakriranog auta. Prizor kojeg sam pritom priuštila prolaznicima zaista ne želim niti zamisliti. Više sam sklona samozavaravanju i zadržavanju vlastitog dostojanstva. Koje se otkotrljalo zajedno sa onom lopticom.
S vremenom sam postala profesionalac pa bi nosila onaj štap za bacanje koji je idealan za dohvatiti lopticu ili bih pak s lajnom zamahivala ispod auta dok ne bi kao lasom uspjela dokoturati lopticu na svoju stranu.
PRONAĐITE ONO ŠTO FUNKCIONIRA
Nažalost ovo ljeto Buba je morala na operaciju potrganog križnog ligamenta što znači da su nam loptice do daljnjega zabranjene a i nakon što se oporavi morat ćemo smanjiti doživljaj jureće okrugle nemani. I iako je davno prošlo vrijeme smrdljive gozbe po cesti, navika nošenja nečega, bilo čega u ustima je ostala. Priznajem da nisam bila uspješna u odvikavanju Bube od toga, njena zbunjenost, molećiv pogled i stalno osvrtanje prema meni u očekivanju nečega bilo je jače od moje ustrajnosti. Pokleknula sam i otišla u pet shop kako bi nas opskrbila gumenim igračkama.
I znate što? Baš sam se dobro zabavila kupujući jer izabrala sam joj presmiješne igračke. Zeleni krokodil, debeli trbušasti magarac koji se ceri od uha do uha te neka čudnovata kokoš. A zabavljaju se i prolaznici jer prilično smiješno izgleda dok hodamo cestom. Veliki crni pas kojeg se naprosto ne možeš bojati jer u zubima nosi kokoš koja poskakuje u ritmu njenog hoda.
Ja i dalje glumim njenog batlera jer gospođica tu i tamo ispusti igračku iz zuba kako bi nešto dobro pronjuškala pa se ja sagibam da ju pokupim i nosim dok se ona ne sjeti da joj nešto fali u ustima. Ali veliki plus je taj što više ne klečim ispod auta. Minus je taj što u prosječnoj šetnji odradim barem dvadesetak takvih saginjanja ali plus su moji trbušnjaci i fleksibilni zglobovi.
